Imunitet roja: I pčele imaju svoj prirodni “program vakcinacije”
Stara izreka kaže: „Na svijetu ne postoji ništa što je novo“. Ipak, zvuči iznenađujuće da ljudi nisu jedina živa bića koja provode vakcinaciju. Nedavni naučni rad iz časopisa „Journal of Experimental Biology“ potvrđuje da su pčele to ipak postigle prve i čini se da je postupak sličan vakcinaciji djece.
Obzirom da žive u velikim grupama, pčele su stalno izložene riziku da će se neka bolest proširiti košnicom. Većina životinja koje žive u malim prostorima imaju ojačane imunološke sisteme i povećan broj gena povezanih sa imunitetom, ali ne i pčele, što je dugo zbunjivalo naučnike.
Dio odgovora, otkriven 2015. godine, leži u činjenici da matice vakcinišu jajašca na način da im, prije polaganja, ubrizgaju fragmente proteina iz patogena koji izazivaju bolesti. Ovi fragmenti djeluju kao antigeni koji potiču razvoj zaštitnog imunološkog sistema kod mladih pčela. Međutim, postavlja se pitanje na koji način matica dolazi do inicijalne zalihe antigena, obzirom da se hrani isključivo matičnom mliječi, substancom koju proizvode pčele radilice u period svoga života kada vode brigu o larvama (ove pčele tek u narednom periodu svoga života skupljaju nektar i polen). Naučnici su se stoga zapitali da li pčele koje proizvode matičnu mliječ u nju stavljaju i fragmente patogena koje su unijele iz nektara donesenog od strane drugih pčela.
Kako bi testirali ovu ideju, grupu od 150 pčela koje se brinu o mladima su podijelili u 6 mini košnica bez matice i sa mnoštvom larvi za koje se trebaju brinuti. Umjesto nektara, ove pčele hranili su vodom sa šećerom, koja je u tri košnice sadržala i bakteriju Paenibacillus larvae. Ova bakterija izaziva bolest od koje izumiru cijele košnice. U ovom eksperimentu, kako bi spriječili da se infekcija doista razvije i bolest proširi, naučnici su sterilizovali vodu i na taj način ubili patogene. Mrtve bakterije su dalje obojili fluorescentnom bojom, kako bi mogli pratiti njihovo daljnje kretanje. Kako su i predvidjeli, fragmenti bakterija su dospijevali u matičnu mliječ koju su proizvodile pčele koje su konzumirale vodu i šećer u kojima su se ove bakterija nalazile. Dodatno, u odnosu na matičnu mliječ koja nije bila izložena bakterijama, u ovoj matičnoj mliječi bio je primjetan i povišen nivo antimikrobialnog peptida defensin-1. Ovaj peptid pomaže imunološkom sistemu pčela da se odbrane od svih vrsta bakterijskih infekcija.
Zaključak je da pčele koje se brinu o mladima doista, preko matične mliječi, prenose antigene matici koja ih dalje prenosi na jajašca. Obzirom da se larve hrane isključivo matičnom mliječi nekoliko dana nakon izlijeganja, također se može zaključiti da pčele koje se o njima brinu prođu određenu prirodnu “vakcinaciju”. Na taj način je svaka od mladih pčela “vakcinisana” dva put, jednom od strane matice prije izlijeganja i još jednom od strane pčela koje se o njima brinu nakon izlijeganja.
Još uvijek je nejasno da li je druga „vakcinacija“ neka vrsta osiguranja ukolika prva ne bude efektivna ili druga doza kao kod ljudi pojačava učinak prve. Metoda dvostruke “vakcinacije” u svakom slučaju pruža zaštitu. U slučaju pčela možemo reći da je u pitanju, umjesto imuniteta krda, imunitet roja.
Izvor: Časopis “The Economist”, 03/2021
